utorak, 10.06.2008.

Sad me ne diraj, moja je tuga ovo
nista me ne pitaj, nije ovo nista novo
dovela si me na pocetak nove tuge
sad me ostavi, idi varaj druge

Ref.
Da si mi srece donijela
koliko tuge ostavljas
ne bi me tako boljela

Da sam te k'o sve varao
sada sve lakse bilo bi
koliko sam te volio
znamo samo ja i zidovi

Ref.
Da si mi srece donijela
koliko tuge ostavljas
ne bi me tako boljela

Da sam te k´o sve varao
sada sve lakse bilo bi
koliko sam te volio
znamo samo ja i zidovi

Sad me ne diraj, nista me ne pitaj
ja sam od onih sto na greskama ne uce
sad me ne zali, vise nego juce

Ref. 3x

ponedjeljak, 26.05.2008.

imam osjećaj da je ovo zbilja još jedino mjesto gdje nešto mogu reći,napisati,bez ikakvih predrasuda,optuživanja i vrijeđanja...kao i uvijek,sve svoje spaljene riječi i misli ispisat ću u postu...heh,zašto?,pa valjda zato što nitko to više ne čita a meni je lakše napisat neko izreći,a da uz to ne pustim suzu...

...swe nekako već dugo traje...ni sama neznam kako uspijevam svoja prijateljstva dovesti do stanja ratovanja,gdje će od 3 osobe,ostati 0...donekle zato i ovo pišem,polako se povlačim iz vaših života,ne trebam nikome,tj bar ne vama trojici,jer nema smisla sada boriti se za nešto ako to swi ne želimo...ako mi ne želite biti prijatelji,to je ok,ali ja vam nemogu ponuditi ništa drugo...prijatelji su nekad bili tu da bi te razumijeli,saslušali,bili rame za plakanje,a sad ja plačem zbog njih,koji mi znače skoro pa swe u ovom šugavom životu...nije me briga za školu ni to što me neki ljudi ne podnose zbog toga što sam takva kakva jesam...odustajem od swega...bilo mi je izvrsno dok sam se mogla nekome od trojice obratiti s veselim raspoloženjem,zbog zajebancije,i sada je to nekad tako,ali pre rijetko,i mislim da će mi biti bolje ako se barem malo odmaknem od swega...jer nema smisla plakati zbog onog što nemožeš imati...neznam vrijedi li se povjeravati nekome tko zapravo ne želi slušati tvoja sranja neg jednostavno samo želi tebe,jedan se ljuti što neću biti s njim,drugi se ljuti jer moj život ne može biti onakav kakav bi on htjeo da bude,a treći...trećeg nije briga a i predaleko je da bi glumio utjehu...neki se čude kada kažem da želim nestati...pitam se zašto...swi bi rekli pa ti iamš 16 god,kakvih ti problema možeš imati...možda nije problem ali znam da ovo nije moj život...drugi upravljaju njime,biraju kada,zašto,zbog čega...kao da se mene ništa ne pita...ponajprije su tu starci koji inzistiraju nemoguće,ja jednostavno ne želim,nemogu,i neću biti dobra,pametna i pristojna kao moja seka,ako im smeta što sam ovakva,nek me se odreknu,samo čekam kada će iz maminih usta izaći riječi :"žalim dan kad si se rodila"...nekad ga i ja žalim,ali bolje ne...možda mi nije jednostavno praviti se da je swe u redu ali više se nemam baš kome obratiti...heh..a da me razumije,da se složi s tim,i da mi da potporu...od nikoga ne tražim da se 24h vrte oko mene,samo želim iskrenog prijatelja koji mi baš želi biti prijatelj i ništa drugo...ali...možda se jednom i to dogodi...na nekom drugom mjestu,drugom gradu,možda i državi...nikad neznaš kud te srce vodi...

...još jedan od razloga zašto sam tužna u posljednje vrijeme,je to što mi je baka bolesna,svaki drugi dan hitna dolazi po nju,počne se gušiti,tresti,padati u nesvjest...ne želim doživjeti dan kada će mi reći "umrla je!"...a znam da hoću...al jbg...nikako da se pomirim s tim...
...uz swe ovo,želim osobu,dečka točnije,kojem neće biti važnija fizička privlačnost od osjećaja,koji će biti uz mene i u kojeg ću se smijeti zaljubiti,hehe,svatko želi nekog posebnog,i ja želim jednog visokog,crnog,ali...jbg...treba bit savršen da bi se ponovo vratio staroj ljubavi...
heh...već sam se napisala...

želim samo BEBi reći da nikada neću zaboraviti...

utorak, 13.05.2008.

ewo...

još jedan,sličan onom prethodnom...zbilja sam poludjela,pričam sam sa sobom tj tipkam u vjetar,ali kao da mi je lakše kada to ostavim negdje,sa strane...negdje gdje me te riječi neće toliko dirati,bosti,i od mene tražiti nemoguće...jedino ćemu sam se veselila ovih mj dana su motosusreti,ali sada više ni to,u svojoj glavi sam već swe isplanirala,ali ništa od toga...vjerovatno zato što ništa nemože biti onako,kako bih ja htjela da bude....
ma više ni sama neznam...

*** kao da se uzalud trudim,vrijeme prolazi a stanje se ne mijenja,ovo je jedan od dana kada je na prvi pogled swe ok,ali kad pogledaš dublje,želim nestati,samo na par dana,da nitko nezna za mene,da me nitko ne pita: Šta ti je?? Mogu li ti pomoći?? bla bla bla...puste priče,nekad zbilja želim da me swi puste na miru,swe swoje prijatelje jako volim,ali nekad jednostavno ništa u tom trenutku ne može ti pomoći,sjediš u tišini,i razmišljaš,o swemu...ma de,već polako buncam...ccc,nedostaje mi...jedna osoba...taj zagrljaj...i pogled...jbg...dosta sam srala,moram nešt govana ostavit i za idući put.....***

ponedjeljak, 05.05.2008.

it`s me,again...

Hello!!!

***Ovaj post pišem jer se polako počinjem nadati da nitko nedolazi na moj blog,pomalo i želim da to postane part of my life gdje ću pisati ono što ja želim,a bez da me sutradan pitaju,zašto sam nešto napisala ili zašto se osjećam ovako kako se i osjećam...swe je tu...prijatelji su živi i zdravi...obitelj...dečki...ma swe je super a ako pogledaš na drugu stranu,ništ anije dobro...toliko mi toga nedostaje,imam feeling kao da se gušim u samoj sebi...ali ne od uživljenosti,ljubavi prema samoj sebi,nego jednostavno kao da mi je svaki udah posljednji...pišem ovo...riječ po riječ...vjerojatno zato što mi je lakše i brže pisati s tipkovnicom nego držat olovku u ruci...prošli su me trenutci kada sam pisala pjesme...tada mi je užasno falila jedna osoba kojoj je većina mojih pjesama posvećena...sada se osjećam drugačije...ni sama neznam kako,i onda se ljudi čude kada sam izgubljena,zamišljena,ili jednostavno nisam prisutna duhom...zvučim kao nekakav filozof...koji govori o tome što zapravo znači život...život znači samo da vidiš swe lijepo,ušpoznaš swe drago,dodirneš swe toplo,poljubiš voljeno...i onda se to u jednom trenutku izgubi...swe ti se sruši samo zato što si živ,i ako napraviš jednu pogrešku,cijeli život ti se može promjeniti....ili na boljke...ili na gore...al jbg...mi ljudi imamo osjećaje pa većinom mislimo krivo...nemam više cilja...kud ja uopće idem....za šta ja živim...ma nebitno...mislim da će se ovo moje pisanje uskoro nastaviti.......***

ponedjeljak, 31.03.2008.

Napokon nowi postach....

Eto nakon što smo se vratili sa prejebenog putovanja u Budimpeštu,odlučih ja nešto natipkati=)U Budapest je bilo super,grad je ogroman i lijep,ali nama je zabavnije opijanje i zabave po hodnicima...cijeli hotel je bio samo naš...naravno nismo se mogli vratiti u Brod a da u hotelu neostavimo traga da smo bili...i tako su naši biseri s četvrtog kata razbili 2 prozora i itd...ma ugl..bilo nam je veoma zabavno.... čak smo se vozali i u kolicima=)



Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!

U petak ja otišla u Zagreb na autoshow...bilo je zakon...naravno,jedino tamo vidiš aute kojih nema u Brodu...no zbilja su lijepi...bilo je i fora motora,iako su neki više gledali žensku koja sjedi na njemu a ne motor,ali ok...



Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!

Mislim da bi to bio kratki pregled uskrsnih praznika...bilo mi je i previše dobro,i zato sada ležim doma u krevetu jer sam bolesna....

puusse by Ane

ponedjeljak, 17.03.2008.

Poput dva bisera u tužnoj noći
Polako klize niz lice,zbog boli,
Zbog čežnje...
Zbog ljubavi koju sam proklela
Zbog tebe kojeg sam izgubila
Zbog tebe jer te više nema...

Htjela sam viknuti,ali bila sa nijema...
Htjela sam plakati,ali suze nisu htjele...
Htjela sam reći VOLIM TE...
Ali rekla sam IDI,MOLIM TE...

Kad te svijet okrutni guši
i sve oko tebe se ruši,
u snove kreni,zatvori oči...
Ljubav koju tražiš,
u snove pretoči...
Ma,možda će i koja suza poteći
na topli jastuk,u zagrljaj noći,
Al dok je tebe postoji nada,
zatvori oči,sanjaj tada!!!

pusse by: Ane

utorak, 11.03.2008.

* Štafeta*

Savršen dan…
Petak,poslije škole...
Što te na ljudima prvo privuce...
Oči...
Koliko je sati...
18.26
Koje je ime zapisano u tvom rodnom listu…
Ana
Nadimak…
Ane,Anche...

Kojeg datuma ti je rodjendan…
19.06

Kakve boje su ti oci…
zelenkasto-smeđe....
Koja ti je boja kose…
prirodno-tamno smeđa,a sad sam crna

Imaš li negdje na tijelu piercing…
ne

Imaš li negdje na tijelu tetovazu…
ne

Koje su ti boje carape…
ma neke šarene
Koji je tvoj sretan broj…
6
Da li bi voljela putovati…
naravno
Omiljeni film…
Kal Ho Na Ho
Omiljeno mjesto za odmor…
Hala,palete,Kennedy,krevet

Voliš li neki dan u tjednu posebno…
petak

Koje pjesme u zadnje vrijeme slušaš…
Linkin Park

Koju pastu za zube koristiš…
Colgate maxfresh with cooling crystals
Omiljeno pice…
Pivo,Cocta

Kako si izgledala dok si imala 10 godina…
nesjećam se
Od koga si dobila zadnji mail…
Ivane
U kojem bi ducanu imala 75% popusta…
....

Što radiš kad ti je dosadno…
Pišem štafetu,švrljam po internetu

Kako reagiraš na ljude i situacije…
Zavisi o njima i o situaciji

Koji od tvojih prijatelja zivi najdalje…
Krišta

Koliko je sad sati…
18.53
cokolada ili vanilija…
cokolada
Ljeto ili zima…
ljeto
Toplo ili hladno…
toplo

Crno ili bijelo…
crno

Narodnjaci ili metal...
narodnjaci
Peder ili lezbijka…
oboje

Pornici ili komedija…
komedija

Racunalo ili televizija…
Computer
Motor ili auto…
auto(više mjesta)
Lunapark ili kino…
lunapark
Najdraza boja ti je…
crna,crvena,bijela
Kakve ljude voliš…
zajebane

Što misliš o petku 13….
dan ko dan

utorak, 04.03.2008.

Kreni stazom koje nema,
to će biti tvoja staza,
tko zna što ti sutra sprema,
taj tvoj put bez putokaza,
al znaš,to je tvoja cesta,
što nekamo ipak vodi...

Ako nekad ipak negdje
na lud kamen zakoračiš,
pa kad glavom od tlo tresneš,
nemoj zato da se smračiš,
već junak budi,
ko da ništa bilo nije,
pa nastavi svojom cestom
još oštrije nego prije...

I jednog ćeš dana stići
na kraj samo tvoga puta,
tog ćeš časa možda biti
bez cipela i kaputa,
al ćeš znati tko si,što si
i koliko stvarno vrijediš,
da si NETKO samo zato
što jedino svoj put slijediš...

subota, 01.03.2008.

Pitam se ponekad dali je moguće da ako se trudiš da možda sve krene na bolje...dali je potrebno žaliti za onim izgubljenim a i dalje to čuvati u mislima...svi mi nakon velikih padova krenemo dalje...možda i ne želimo ići dalje,jer se ne želimo suočiti s istinom koja je dokaz da smo izgubili...pitanje koje se stalno pitam je: «koji je smisao života»...vjerujem da će kasnije svatko pronaći svoj put...svijetlo koje će ga iz te tame i samoće izvući...ali što raditi dok se to svijetlo ne upali...zašto žalliti za onim što nas ponekd vrijeđa,boli,zaboravlja...svi ljudi prije ili kasnije žale za nekim...neke nam osobe svojim postupcima,riječima jednostavno postanu drage i svako vrijeme provedeno s njima je kao vrtuljak sreće...jednostavno u svakom trenutku mi smo prepušteni njima...bio to prijatelj,cura ili dečko...s njima volimo provoditi vrijeme i s vremenom ih zavolimo...neke na način prave ljubavi toliko da poželimo biti s njima,a neke volimo iz zahvalnosti,podrške,i što nas nasmijavaju i tješe...uvuku nam se pod kožu...pravih prijatelja je malo,a onih koji se tako predstavljaju je previše...ništa mi više nema smisla...sve previše boli i i sve je zanimljivo...neznam kako da nađem načina da se ponovo vežem za nekoga...trenutno to ne želim...ne želim nikoga...samo prijatelje...ne želim biti povrijeđena ,a znam da sam pogriješila,nemožeš samo tako zaboraviti nekoga koga si jako volio i ne krivim tu osobu zbog koje znam biti tužna i povrijeđena,valjda sam, htjela nešto promjeniti kod njega ali prekasno,i zapravo sam shvatila da ga ne želim mjenjati jer mi je drag baš takav kakav je...voljeti nekoga ne znači mjenjati ga...ima bezbroj skrivenih vrlina koje otkrivam svaki put kad ga vidim...malo sam promjenila adressu bloga i nick name kod komentiranja,malo promjena neće škoditi..eto to je sve od mene za sada...stavila sam riječi pjesme koja mi je jako lijepa,i jako ju volim slušati...nekako kao da me dirne u mali dio gdje najviše boli....



"My Immortal"

I'm so tired of being here
Suppressed by all my childish fears
And if you have to leave
I wish that you would just leave
'Cause your presence still lingers here
And it won't leave me alone

These wounds won't seem to heal
This pain is just too real
There's just too much that time cannot erase

[Chorus:]
When you cried I'd wipe away all of your tears
When you'd scream I'd fight away all of your fears
And I held your hand through all of these years
But you still have
All of me

You used to captivate me
By your resonating light
Now I'm bound by the life you left behind
Your face it haunts
My once pleasant dreams
Your voice it chased away
All the sanity in me

These wounds won't seem to heal
This pain is just too real
There's just too much that time cannot erase


[Chorus:]
When you cried I'd wipe away all of your tears
When you'd scream I'd fight away all of your fears
And I held your hand through all of these years
But you still have
All of me


I've tried so hard to tell myself that you're gone
But though you're still with me
I've been alone all along

srijeda, 27.02.2008.

***

Hello!

Heh,ewo i ja se sjetila write new post...
Heh,ma kod mene nema ništa nowo osim što mi fali mnogo ljudi...Jbt ko da nisam ni živa kad nikog ne wiđam...al dobro,sad sam popravila 6 od 8 negativnih na polugodištu,ostala mi još 2 i onda ću se osjećati živo...jer sad jedino što radim je učim,i weć mi ide na jebene živce...živim u istoj street s Mišićkom i Smradom a neviđam ih često...hm...fuck...heh...danas nam došo Krešo iz Italije,jbt ja se iznenadila kad sam ga vidjela..
Zapravo jedino što sada u ovom trenutku tipkam su gluposti koje nemaju veze s onim što mi se dogodilo u zadnjih par dana,ali jednostavno više nemogu gledati onaj usrani post...nije važno šta se piše,nek je napisano...

Hmmm...opet ja sve ušarenila..al bolje i to neg da sve bude jebeno crno,kod mene ništ nije super ali ne želim se crnjačit...=)....
uf...jbt...već sam puno i napisala...hehe=)




Say Hello to: Wale&Scalare,Chupkicy,Mariu,Nataši,Mony,Kreši,
Iwani,Martini,Aniti,Ireni,Fichi,Stipi,Bodri,Adriani,heh pa i Mašiću....

p.s-Stiperu i Nikoli


pusse by Ane

nedjelja, 17.02.2008.

***

Hello!

Evo da i ja napišem post ali ovaj puta neće imati veze sa Valentinovom...Kao što ste mogli primjetiti sve mi je nešto u bojama,za sada mi se sviđa ovako sve šareno,onaj crnjački design mi je dopizdio....
malo ću početi kopirati Chupku i Nanu jer one stalno pišu šarene postiće=)....one su mi inspiracija...kek...za blog...
et piplovi moji...tj.vi koji još posjećujete ovu usranu stranicu,nadam se da ste još uvijek lijepi,zdravi,hmm,pametni...sigurna sam da vam opijanja subotom još uvijek dobro idu...mm.možda vam se pridružim ovu subotu koja dolazi....
i tako vam mi gimnazijalci idemo samo iduća 3 dana u školu...weeee...DAN ŠKOLE....to mi se veoma sviđa...kod mene nema ništa novo...ako vas bilo šta zanima pitajte Muria=),taj smrad zna sve o meni...i ovim putem ga pozdravljam...iako ga dugoooo nisam vidjela,a živimo u istoj street...jbg...uf...jbg već sam puno napisala...ne želim odugovlačiti....



Sve vas pozdravljam:Iwanche&Stipy,Murio&Mirna,Wale& Scalare,Dražen&Tonka,Chupka,Nana,NIkola,Anja,Ajrin,Slaven i ostatak ekipe koje se ne mogu sjetiti=).....

pusse by: Ane

srijeda, 13.02.2008.

Happy Valentines day

When i cry,i have a
feeling that i want to die...
I need you so much,
i am dieing without your touch...

My heart is weak,not strong,
because,everything i do,
i do it wrong...
I think of you all the time,
and i want you to be mine...
You have a smile on your face,
i think i lost my love race...
in my dreams i can see you,
when you are close to me,i can feel you.....

written by Ane






Hey!

Meni malo dosadno pa ja odlučila napisati postek....
Svi koji ste zaljubljeni budite to i dalje,vi koji niste,zaljubite se.....

Pamtit ću jedno ljeto
i jedan sunčev sjaj
Pamtit ću jedne oči
i njihov blagi sjaj.....
Pamtit ću jedne usne
i kosu crne boje,
Pamtit ću jedno biće
što rani srce moje....


Nije sreća biti bogat
Nije sreća biti lijep
Sreća je naći ljubav
koja traje zauvijek.....

Sretno Valentinovo

nedjelja, 10.02.2008.

***

Hey hay!!!
budalama reci bye....

evo i mene...ne da mi se pisati svasranja što su se događala ali zna moja Kockica i moj Smrad, u kakvom sam crnjaku bila...prošlo me,hvala bogu,sad sam spremna za nove ulove...nadam se da ću biti s jednim likom jer mi treba neko da me ubij u pojam ali na pozitivu....a on svakako uspijeva u tome....eto nemam vam šta puno reći...nije me pukla inspiratione za ovaj post,ali eto čisto da više ne stoji onaj stari....ja vas sve jaaaako puno pozdravljam i želim vam puno sreća,ljubavi i sexa jer to je najbolja rekreacija....et užiwayte....
puse vam šalje :Ane

srijeda, 30.01.2008.

***

ponekad jednostavno poželim nestati...samo na 5 min...zar je toliko sranja na ovom jebenom svijetu???više mi nije stalo do toga da itko više čita ova sranja jer to su samo moja izrečena mišljenja o onome što vidim,čujem...ni sama neznam smisao ovog posta samo znam da neželim izgubiti jednu osobu...tj više njih...imam četiri osobe s kojima sam super,koji su me dosta puta držali u zraku...i zbilja mi je stalo do njih...nisu mi dali da odustanem,da padnem još niže...bili su uz mene..

Iwana,srećo moja...kratko se poznajemo ali sad već imam osjećaj da nebi izdržala da tebe nema...možda je nevjerovatno u tako kratkom vremenu steći takav osjećaj,ali zbilja mi puno značiš i hvala ti na svemu...kad god si bila uz mene bilo mi je lakše...želim ti svu sreću i naravno njega uz tebe...voli te...a znam da i ti voliš njega...koliko loše može proći jedna ljubav nikad se nezna,ali sada ti se vratio i neispuštaj ga iz ruku...zaboravi na sve drugo kad si s njim....be happy dont worry....
hvala ti na svemu....vojiiimmm teeee...

mario je osoba koja ispunjava svaki moj dan,i znam da on toga nije svjestan....neznam ni sama kojim bi rječima opisala tu riječ ali mogu samo reć da se to zove pravo prijateljstvo....zna on da ga ja jako volim i da mu želim sve najbolje.....hvala ti na svemu....

a sad ide jedna isprika osobi koja me jako dobro upoznala u jako kratkom vremenu...znat će on tko je....ali želim da zna da mi nije bilo u cilju ići protiv tebe,ali radoznalost je ponekad jača od srca...pogotovo kad ni sam neznaš što zapravo
želiš...hvala ti bebo što si bio uz mene kad mi je trebalo...neke se stvari nikada ne zaboravljaju....oprosti za trenutke kad ti nisam vjerovala,al tek kad izgubiš nekog shvatiš šta si pustio da ode....ako misliš da mi nije stalo,varaš se....

a četvrtu osobu neću imenovati samo ću reći da mi je do te osobe jaako stalo,ali mislim da to ta osoba nemože a i neželi shvatiti...no nema veze....

neznam ima li smisla ponekad željeti neke stvari,shvaćanja,želje....SVADAMO LI PROSTOR,OSTAJE NAM OVDJE,SVLADAMO LI VRIJEME,OSTAJE NAM SADA....






sve vas lijepo pozdravljam: Iwanche& Tinche,Chupka%nana,Murio,wale&mony,nikola,tonka,ma de ugl,sve sve sve......

nedjelja, 27.01.2008.

***

Uživaj u trenutcima,ne dozvoli da te obuzme slabost,dozvoli srcu da te voli,jer to mu je jedina radost...Vjeruj u vrijeme danas,jer tko zna što sudbina nosi...Koračaj smjelo skroz do cilja,ne dozvoli umoru da te svlada....budi jak i izdrži najveće boli,ja ću ti davati snagu,jer moje srce te voli.......

utorak, 22.01.2008.

***

I kada poželiš plakati,ti se nasmij.I kada osjećaš da se lomiš,ti pogledaj visoko.I kad vidiš da ti sreća dolazi,ti stavi život na kocku.I kada vidiš da gaze po tebi,ti se digni s poda.I kada vidiš da ljubav odlazi,ti je pusti da ide.Život te neće maziti.Ne dopusti da budeš lutka,ne dopusti da ljudi kažu da si bila kukavica,jer to bi bilo kao da se nisi ni rodila.Digni glavu visoko,nasmij se tuzi,suzama,prkosno pogledaj gore.I što god te u životu čeka,ti budi svoj.Samo ćeš tako postati čovjek.

subota, 19.01.2008.

Sve za tebe...

nekad bilo nam je lijepo...
zemlja bila nam je raj...
sad je kraj...ti u ocima izgubila si sjaj...
rekla by,mir mi daj...slobodu molim daj...
u meni ljubav nije stala...mala zato znaj...
sve za tebe bi dao,ali nesmijes to znati...

ja kraj tebe bi stao...
molio bi da se vrati ono vrijeme davno prije da nemoram upoznati tvoje usne i tijelo...
s tobom brzo teku sati...
bilo mi je svejedno kad sam prvi put te vidio...
htio sam jedno pitati se nisam stidio...
dosla si do mene...rekoh evo jedne trebe za mene...
mislio nisam da poludit cu zbog tebe...

pricali smo tako,nisam mogo maknut oko sa tebe tako lijepe...
govorio sam si : Stoko...Sta radis?Jeli lud?Nemoj zaljubiti se tako...
a kada nesto zelim moram imati bilo kako..al ne i tebe,tebe nemogu imati lako...
moram se potruditi,jer tebe zeli svako...
kad bi mogo te procitati,najlakse bi bilo...
jedina za mene si ti moja vilo...

ti i ja zajedno i duge ulice...negledam gdje idem..nego gledam tvoje lice...
jedina ljepotice za mene krasotice...za tebe bih dao sve za tvoje usne...
nezelim se mjenjat..ali moram barem malo...
neznam kako da to kazem..ali do tebe mi je stalo...
neznas koliko mi znacis..ja to necu reci pred svima...al ljubav prema tebi opisuje ova rima...
kad nisi pored mene...cudan osjecaj iznutra...stvarno nemogu bez tebe...i jedva cekam sutra...
i dok repam o tebi...tebe gledati nesmijem...upropastio bi sve da se nasmijem...

nekad bilo nam je lijepo...zemlja bila nam je raj...
sad je kraj...ti u ocima izgubila si sjaj...
rekla by,mir mi daj...slobodu molim daj...
u meni ljubav nije stala...mala zato znaj...

sve za tebe bi dao,ali nesmijes to znati...
ja kraj tebe bi stao...molio bi da se vrati ono vrijeme davno prije da nemoram upoznati tvoje usne i tijelo...
s tobom brzo teku sati...

petak, 11.01.2008.

New New New

Hello pipls!!!
sredih ja komp,pa neće on mene valjda zajebavat...mislim ono,hahaah...
eto da i ja napišem post...nažalost u ponedjeljak nam kreće glupa škola,a s tim kreće i popravljanje glupih ocjena,do kojih je došlo iz čiste zajebancije,al et,kad nešto sjebeš treba se potrudit da se to popravi...nema kod mene ništ posebno...uči se po cijele dane,zajebancije nikad dosta...hmmm....na razmišljanje me potaklo par rečenica iz Mišićkinog postića...

kak je sjebano nešto toliko jako željeti,sanjati,imati tako blizu sebe,ali da i dalje nije tvoje...možda sve ovo ispada glupo,ali smatram da je chupkica dobro izjavila...koliko smo puta plakali zbog određenih osoba i koliko smo puta skrivali suze...pravimo se snažnijima i jačima...kao da nas ništa ne dira i nesmeta...neznam ima li ovaj post više smisla ali maja mi je ubacila bubu u uho pa sam mozgammmm....čemu glumiti sretnu i zadovoljnu osobu ako to zbilja niste,nadam se da svato od vas ima potporu uz sebe,osobu koja je uistinu pravi prijatelj,i koja vas razumije...narawno moja najdraža osoba na svijetu je mario...stalno je uz mene,kad god sam u kurcu il plačem on je tu da mi podigne raspoloženje....Mario hvala ti na svemu,i znaš da te volim jaaaako jaaako jaaako puno....život bi bio dosadan da nema ljudi koji nas nasmijavaju...dosadan da nema prijatelja s kojima možeš napraviti pizdariju i zajebavat se....

više neznam ni šta pišem...sjebano totalno,i kopirat ću opet maju,jer je ona razlog mog posta,treba razmisliti ko su nam pravi prijatelji,i koji nam to ljudi vjeruju i kome mi vjerujemo...ja se sad zahvaljujem Nikoli jer je do nedavno stalno bio uz mene,podržavao me u svemu i zbilja sam ga smatrala naj frendom,dok nisam sjebala neke stvari al nea veze....svi vi koji ste bili uz mene,a zna se koji su to,tj bar ja znam...hvala vam na svim podrškama...

ewo da neduljim dalje,mogla bih pisati još sto godina,jer toliko se toga promjenilo...ali za danas je dosta....ljudi uživajte...zaljubljute se...pijte...
ma radite sranja samo ne ona najgora....

pussee

subota, 08.12.2007.

ehehey...

Oi oi!!!!
Iskreno ni sama neznam što bih napisala,jer većina sve zna,ali eto,kod mene nema ništa novog osim što sam se posvađala sa nikolom i to krvoločno,jer zaista nevolim kad mi neko prijeti prijateljima pogotovo ne Mariu,no dobro,to više nije važno...Nastale su promjene oko Nove Godine,svi smo u početku planirali ići kod Nikole,a sada su stvari drugačije.Nas otprilike 10 ide kod maria u brdo,baš će nam biti super,hihihi,gimnazijalci idu kod nekog franje(možda lackovića)no nije važno....važno je da će nam svima biti super...a sada jedna poruka za moju WALE:jako mi je žao što si se preselila ali mi je jako drago što ćeš napokon uživati u svojoj velikoj sobi...uživaj u novom susjedstvu,a vama svima šaljem velike pozdrave i pusicce....

subota, 24.11.2007.

new new

Evo,novi post je tu...komp mi ne dozvoljava da napišem post,ne znam u čemu je problem,ali eto...kao što svi znate,stiže moj najdraži blagdan...BOŽIĆ...weee weee.de to je zakon blagdan...to vam je kada tjerate starce da kupe najveći bor u ulici i na njega povješate kuglice kakve hoćete...jedva čekam božić i novu godinu,nema škole,i nadam se da će padati snijeg,bilo bi baš lijepo...eto sve vas lijepo pozdravljam i nadam se da se vidimo uskoro...pozdrav svima...cmox


Evo malo božićnog ugođaja...

subota, 10.11.2007.

Hello!!
evo da i ja napišem post,komp mi nešto šteka pa sad pišem kod sestrične.kod mene nema ništa novo,sve po starom samo se malo bolje osjećam,obajala sam se u crno,u školi mi neide baš najbolje,crn život...a štaš,i to se mora...nisam dugo bila na okretištu i dugo nisam vidjela neka ljude,baš mi fale,heh,i tako vam ja po običaju neznam šta bih vam pisala,eto ipak imam novi post.
e sad,želim reći svojoj Bebi da pazi na sebe,da pronađe curu i da bude sretan.
Veldi sretno u budućem životu,wale i Scalare nadam se da ćete zauvijek ostati tako slatki i sretni zajedno,pozdravljam sve:stipera,wale,mony,luku,nikolu,natašu,maju,veldu,marija,ma jednostavno sve...uživate i budite mi i dalje lijepi i sretni...cmox

srijeda, 24.10.2007.

no name

Evo da se javim,iako su prošla samo tri dana,nemam inspiracije ali mislim da nije ni potrebna za izražavanje svih životnih sranja koja se mogu dogoditi jednoj srednjoškolki...škola me neide najbolje,tj pola ljudi u mom razredu,neki imaju osam jedinica,neki pet,a ja bih ko mogla biti zadovoljna što imam čak četiri jedinice...svime ovim potvrđujem da gimnazija nimalo nije škola za mene i iskreno se nadam da se nagodinu prebacujem u neku drugu školu,i da neću pući prvi razred,,jer ja ovo stvarno nemogu,meni se neda toliko učiti,danas sam pisala test iz fizike i dobit ću jedan,sutra pišem matematiku i također ću dobiti jedan...sve se nakuplja i onda kad se nakupi,morat ću sjest i počet ispravljati,to mi je još gore...neda mi se ništa,poslije škole sva budem umorna,kao i većina...nemam želju za ničim,polako se događa ono čega sam se bojala,gubim neke prijatelje i to iz razloga što sam ja sva sjebana i mislim da se previše družim s nekim ljudima i zapostavljam one koji mi stvarno jako puno znače u životu...s mariom sam u nekoj prepirci i čovjeka nimalo neokrivljujem jer ja sam stvarno kriva,a neželim ga izgubiti jer stvarno ga jako volim ko prijatelja,bio mi je oslonac u svemu i uvijek je slušao sva moja ljubavna sranja...čovjek me voli i stvarno je drag,ali ja očito padam na loše dečke i sama sebi zagorčavam život...svi s kojima se družim su mi jaako dragi jer da nisu nebi se družila s njima...okretište je još jedino mjesto gdje se osjećam opušteno i zadovoljno, jer čim dođe ponedjeljak i početak usranog tjedna,ja samo čekam petak i okretište...ti ljudi su legende koje se skupljaju na legendarnom mjestu...neki već 5 godina...jbt je brzo prošlo,a svega se sjećam..."zašto ovo nepadne" je provala za koju su me dugo zajebavali a stvarno nisam znala zašto ono sranje neće da padne..eto ja se raspisala al eto nadam se da nitko neće čitati ova sranja jer neželim drugima zagorčavati život...eto toliko od mene..javim se još,naravno,vidimo se...
pozdrav svima,gimnazijalcima pogotovo!!!!cmox

ponedjeljak, 22.10.2007.

*Pet pisama*

Kažu da su se voljeli mnogo,bio je mnogo
stariji od nje.Kad su mu rekli da će je upropastiti,odluči
da je napusti.Obećao joj je pisati...

1.PISMO
Stiglo je godinu dana nakon rastanka,piše da mu je teško bez nje...

2.PISMO
Stiglo je mjesec dana kasnije.Pisao je da je teško prebolio rastanak...

3.PISMO
Stiglo je godinu i pol dana nakon rastanka.Pisalo je da se prvi put nasmijao..

4.PISMO
Stiglo je dvije godine nakon rastanka.Pisalo je da se češće smije i da
voli igrati košarku...

5.PISMO
Stiglo je 10 godina nakon rastanka;" Mislim da ćeš mi oprostiti,ubio sam se
odmah nakon rastanka,ova su pisma pisali moji prijatelji da bi lakše
preboljela rastanak!"

srijeda, 17.10.2007.

hello!

Et pozdravljam ljude!!! tj bar one koji dolaze do mog bloga,iako bi bilo puno zdravije da nitko ne čita ova moja sranja i zbivanja iz bolesnog života al eto...blog mi služi da istresem svoj bijes i nabrijanost,tugu i žalost...lool...eto ja se sada vratila iz škole,nažalost moram tamo ići,prvi put,otkad je škola počela mene je netko nešto pitao,i to samo iz razloga što sam 17-ta u imeniku,a danas je 17.10. inače nebi...i naravno,dobila sam jedan...pito mene povijest,niš nisam znala....ko i obično...ma budem ja to ispravila,nebrinem se,iako gimnasium baš i nije škola za mene al eto....inače je u školi ludnica,tj u razredu...rekli su da smo najgori 1 razred na školi,i sam razrednik nam je to reko...a jebiga....zajebavamo se stalno,pričamo,šaramo po klupi,i onda natjeramo profu da nas pita....koji luđaci...nadam se da ću završiti prvi razred,a za dalje ćemo vidjeti...šta bude bude,zar ne nixy? et,inače u mom životu se nedogađa ništa napeto....okretište po klassici,sve isto,zajebancija,ljudi....neki mi ljudi fale,neviđam ih često,do nekih mi je baš jaako stalo i neželim da im se išta loše dogodi....eto ljudi toliko od mene...naravno samo za ovaj put...javim se ja još....

pussa

Život živiš,
životu se diviš,
ako iskočiš iz života,
zaljubit ćeš se u idiota!!!!!

petak, 12.10.2007.

Hello!

više nepišem naslov za post jer neznam šta bih napisala...kao i obično ovo neće biti dugačak post jer mi se neda baš i pisati...boli me glava...inače,kaže Niky da sam se promjenila,sad kad razmislim,shvaćam da jesam...sve oko mene se mijenja,pa tako i ja...kao drvo u jesen...shebano...ni sama neznam zašto...al kao da se gubim u vremenu i prostoru...više neke stvari ne doživljavam tako ozbiljno i nije me briga za neka tuđa mišljenja...na okretište dolaze novi likovi,to je ok. bit će nas više,iako bi neki trebali nestati zauvijek...neosjećam više isto za neke ljude i nije me briga dal ću ostati u ikakvom kontaktu s njima...tj,ovdje se neradi o više ljudi neg samo o jednoj osobi s kojom sam prije bila super,a sad ni nepričamo...zanimljivo...et ljudi neću više opterećivati svoj blog glupostima...okrećem novu stranicu i bit ću fina i super samo sa ljudima koji me žele u svom društvu...inače sam ok.da nebiste pomislili nešto drugo,hehe...ko da vi mislite...u jbt jesam se raspisala...ovo je stvarno previše...et ljudi šaljem vam kissachu....poz svima...

petak, 05.10.2007.

Rekao si da me voliš
i da ljubav nećeš kriti,
a ja tebe još i više
do groba ti vjerna biti...

A ti mene sad ostavljaš
ljubav našu zaboravljaš
voli,voli,sretan bio
nikad suze ne prolio...

A za mene nije važno
novi mi se život sprema
jer u grobu tuge nema...

A kad prođeš kraj grobnice
sakrij suze,pokrij lice
jer iz grobnice čut ćeš riječi:
još te volim nevjerniče!!!


Evo ovaj puta neću napisati samo pjesmicu....Za sve koji ste me pitali dali je Goran razlog pisanja svega ovog,moj odgovor je ne...kada sam vani,sve je super....zajebavam se i baš se osjećam ispunjeno i dobro,ali kad dođem doma,kao da su mi sve lađe potonule....osjećam se prazno.....beskorisno i glupo....idem već mjesec i nešto dana u školu a ja još ni jednom nisam sjela,i učila....nemogu.....a moram.....tj nemoram,trebala bih,jedino moram umrijeti,kad tad.....ma bolesno....više ni sama neznam što mi se događa....sve mi fali i počinjem se zatvarati u sebe.....s nikim nepričam jer se ponašam kao da je sve u redu.....problem je to,što kad sam sa prijateljima i sa ljudima sa kojima želim biti,ja se osjećam dobro....aj kasnije.....sranje....eto ljudići moji...uživajte mi.....
P.S.-nikola,htjela sam te večeras vidjeti i s tobom pričati,ali nisam znala da je goran isplanirao da idemo nekuda...sorry....nadoknadim ti sve...hehe....tebi veeeejika pussa.......

pozz

četvrtak, 04.10.2007.

* Još jednom *


Još jednom,ljubavi,na put se spremam
znam da si vidio da šanse nemam.
Možda će odlazak sve zbrisati,
možda se nikad više nećemo vidjeti.
I posljednja suza niz obraz klizi,
i posljednji pogled uputih tebi.
Odlazim teška srca,al si u njemu još uvijek ti!
Još jednom ću pamtiti zbog tebe
još jednom ću plakati tiho,tiše,
još jednom ću gledati kako voliš druge,
još jednom,ali nikad više...

srijeda, 03.10.2007.

Da,znam da sad više nisi tu,
ali još me sve podsjeća na tebe.
Svaka pomisao na tebe,
bolno sjećanje vraća,
sve je više suza i plača.
Zašto je to tako?
Zašto sve nije jednostavno i lako?
Tisuće pitanja vrti se po glavi,
u srcu mi osta samo tvoj pogled plavi...
Ti si mi u mislima svake noći,
pomislim na tebe i sklopim oči,
sklopim ih jer znam da nećeš doći...
Iako nećeš doći,vrata moga srca
su ti otvorena,jer ja sam samo
za tebe stvorena...